B.C. said

• And don't move unless you feel it...
  
  
  
  Ja sam jednoga dana
  Slucajno nasao put
  Ispod svih tih zastava
  Sto vijore..
  
  
  
  
  
  Moja literarna (ne)djela:
  
  *Dječak koji je volio avione
  *Filipa
  *Goga
  *Petra
  *A moglo je biti tako
  *Magda se nagnula kroz prozor
  *Melitin rujan
  *Počeci
  *Samo Lola zna
  *Stari bijes
  *Žanino jutro
  *Razgovor s psihijatrom
  *Bravo
  *Traktat o raspadnutoj priči
  *Naposljetku
  
  
  Ovisni smo o nekom proizvodu ili nekom biću kad nam ono donosi nešto i nešto tome suprotno, to jest najveći užitak i najveću patnju.
  Iz ovih nekoliko redaka vidimo da alkohol odražava esencijalan odnos s ljubavlju i destrukcijom.
  Pierre Merot: Sisavci
  
  
  samo jedan klik
  
  

  
  
  
  Što više o tebi znam, to bih više volio da si živa.
  Samo na dvije - tri minute - koliko je dovoljno da te ubijem.
  Zaslužila si brutalniju smrt. Da sam znao ovo što sada znam,
  ne bih te pustio da se ubiješ onako ženski nježno.
  Kladim se da gotovo ništa nisi osjetila.
  To nije fer. Ja nisam umro, a patio sam više od tebe.
  Trebala si patiti. Jer si bila zla. Mislio sam da nisi.
  Prevarila si me.
  Jesi li ikada pomislila što to znači u mom jadnom životu?
  Najradije bih te sad doista ubio.
  Nije pošteno što si već mrtva.
  Miguel E. Cardoso: Ljubav je sjebana
  
  Ako me se treba:
  bedastacurica@net.hr

  Njih pronalazim u bespućima ove mreže...
  underexposed
  Žaki
  šima
  premudra
  ljelja
  margaritas ante porcas
  charmel
  creativa
  cranberrie
  catwalk
  Oneum
  zamojac
  brod
  
  
  Uvijek će mi ostati posebna:
  weekendlover

  *Nakon što pročitam jedan od navedenih naslova, upućujem se u park, gdje sa djedicama igram šah (naravno; matiram ih u dva poteza - što ste drugo mislili?!), vodim teške, dubokoumne, filozofske rasprave o stanju svijesti kod bijelih miševa i da li teže žutim krugovima samo za vrijeme plime ili i oseka u tome ima svoje prste...
  
  *Janusz Leon Wisniewski: Samoća u mreži
  *Janusz Leon Wisniewski: Sindrom napetosti
  * Miroslav Krleža : Gospoda Glembayevi
  * Ernest Hemingway: Sunce se ponovo rađa
  * P. Coelho: Zahir
  * Gabriel Garcia Marquez: Pukovniku nema tko da piše
  * Lucía Etxebarria: Sasvim obična ljubavna priča
  * Miguel E. Cardoso: Ljubav je sjebana
  * Jozefina Dautbegović: Čovjek koji je kupovao kuću
  
  *Nakon što sam svojim lamentiranjem pokolebala i najveće umirovljene umove, ponosna na samu sebe, vraćam se kući i prepuštam naslovima koji pale svaku ženu. (Zar ste stvarno mislili da ću to spomenuti svojim partnerima u šahu?! )
  
  * Ivica Prtenjača: Dobro je, lijepo je
  * Milana Vuković - Runjić: Ulica nevjernih žena
  * Susan Elizabeth Phillips: Apsolutno sve
  * Sandra Brown: sve
  * Susan Anderson: sve
  
  
  
  
  Janko Polić Kamov:
  PSOVKA
  
  PRELUDIJ
  Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo;
  ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;
  izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
  cjelov na bljedoću tvoju - moji su cjelovi crni.
  Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;
  bježim ih i bijeg je moj strelovit;
  onud sam prošao, gdje plaze pognute šije,
  gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.
  Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid;
  zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;
  mahnit sam, o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.
  Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi;
  nema iskrenosti u očima i vucaranje je njegov hod;
  njuškanje je posao njegov i bogata mu je plaća;
  nema ni mjesta među njima i kažnjiva je moja riječ;
  gutam misli i zagušit će me stid.
  Stani, ljubavi moja, poslušaj bol moju;
  ti primaš ljudsku riječ i magare još nije razumjelo čovjeka;
  volovi vuku plug i ropstvo im donaša sijeno;
  konjče nosi boljara i sjajna je dlaka njegova;
  bogato se pita krmak i tečno je meso njegovo:
  vitki su zakoni i oštri i krcate su staje zobi.
  Ne izmiči se, poljubljena djevojko, nema žene za mene;
  ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;
  o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.
  Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;
  topla ko moja krv i mahnita ko srdžba moja.
  Podaj mi se zauvijek - crni su cjelovi moji;
  crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.
  

Free Counter

PJESMA NAD PJESMAMA
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko noć, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša će ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša,
čupat ću ti kose, a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti
prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa će se izviti dijete, naše dijete - o nezakonska ženo moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku će dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhoga kruha;
hvatat će ga i vezati, i zločin će biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov - o nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ćemo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on će biti onaj koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu, a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Pođimo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!



Kako se odnositi prema knjižničaru
*san snova svakog knjižničara koji drži do sebe